Povijest "Plemenite opæine Draganiæ"

Naseljeno mjesto Draganiæ oduvijek je èinilo zajedništvo 17 sela (zaselaka, kako se to reklo); Draganiæi, Barkoviæi, Jazvaci, Vrbanci, Budrovci; Bencetiæi, Goljak, Mrzljaki, Vrh, Križanèiæi, Lazina, Franjetiæi, Lug i Dariæi koji su i sada te �eglji, Guci i Vukšin Šipak, koji su izvan ustroja opæine Draganiæ, ali pripadaju Župi draganiækoj.

U povijesti se spominje vrlo rano, a dokazan podatak je pisani spomen iz 1249.g. kada je za vrijeme Kralja Bele IV. Ban "ciele Slavonije" Stjepan Gutheld ureðivao plemiæke posjede u srednjovjekovnoj Županiji Podgorskoj.
Vjerovatno su tada utvrðene i granice "Plemenite opæine Draganiæ" kako se ona oduvijek zvala.
Kroz stoljeæa su je nastanjivali ljudi organizirani u svojim zajednicama, koji su bili vlasnici svojih dobara, zemlje, šume, te su po tom oduvijek bili plemiæi - a kmetstva na podruèju nije bilo.
Teritorijalni ustroj, lokalna samouprava i priznato ustrojstvo u svim oblicima hrvatske drĹľavnosti odrĹľale su  nepromijenjenim podruèje sve do XX stoljeæa. Svoju nadleĹľnost Opæina je provodila preko Opæinskog poglavarstva koje je birano svake godine oko dana Svetog Filipa (3.svibnja) obièno tjedan dana od Jurjeva. Svi akti i sporazumi su ovjeravani peèatima od kojih je znaèajniji tzv. "veliki peèat" èiji otisak ima elemente koji se nalaze na kovanici-srebrnjaku "Banovac" iz XIII stoljeæa, te se pretpostavlja da je od tada nepromijenjen.
Prema tom peèatu izraðen je i prijedlog grba Opæine Draganiæ, a zastava Opæine je bila crvena s grbom u sredini.

Osnovni izvori za život koje je koristilo puèanstvo Opæine Draganiæ bili su zemljoradnja, te bogate hrastove šume koje su bile u njihovom zajednièkom vlasništvu, a upravljalo je njime Opæinsko poglavarstvo.
Uz poljodjelstvo razvijeno je i zanatstvo, te je u Draganiæu 1878.g. ubrzo nakon velikih gradova osnovano udruženje obrtnika sa 38 osnivaèa, a kasnije je imalo i do 65 èlanova.

Iako su bili manje ugroženi kao slobodnjaci Draganiæaki sudjeluju u Seljaèkoj buni 1573.g., èak su predvodnici ustanka iz ovih krajeva, a kod nasrtaja na podruèje, mjesto se organizirano brani, a ostalo puèanstvo se povlaèi u tzv. Gradišæe prema èemu se i danas zove jedno povišeno podruèje, kao i "Budini" kao nekadašnja mjesta za obranu.
Za borbu protiv Turaka Draganiæaki daju 200 kopljanika u sastavu zajednièke èete s "Plemenitom opæinom Turopolje" koja se ustrojavala na poziv kralja.
U Domovinskom ratu je takoðer ovo podruèje dalo svoj obol sudjelovanjem u obrani Karlovca i šireg podruèja.

Podruèje Opæine se naroèito razvija u prvoj polovici 20. stoljeæa, kada je na podruèju od veæih poslovnih subjekata ciglana, pilana, industrijski mlin, te je zaposleno i do 600 radnika.
Ukidanjem Opæine 15. srpnja 1957. godine ovo podruèje puno gubi i zaostaje, gase se pogoni i sele u druga podruèja, a puèanstvo je osuðeno na bavljenje poljoprivredom ili traženje zaposlenja u gradovima.
U to vrijeme veliki dio puèanstva radi osiguranja egzistencije napušta kraj i posao traži u zapadnoj Europi i na amerièkom kontinentu, gdje kako se smatra živi gotovo isti broj Draganiæaka i njihovih potomaka kao i na podruèju.

Opæina Draganiæ ponovno je ustrojena Zakonom 1992. godine, iako još nije u njenom sastavu svo povijesno podruèje, veæ su tri sela kao posljedica ukidanja opæine i njene podjele ostala izvan, dapaèe u drugoj, Zagrebaèkoj Ĺľupaniji, a za nadati se da æe  napredak u gospodarstvu i demokratskim odnosima u društvu ukazati na prednost vlastite opæine i da æe se jednom nepravda ispraviti, to više što je cijelo podruèje jedna Ĺľupa, isti obièaji, povezani rodbinskim vezama, a preci poèivaju na jednom primjerno ureĂ°enom groblju za cijelu Ĺľupu, odnosno nekadašnju opæinu Draganiæ.